Nova Varoš
Posao me je juče doveo u Novu Varoš, gradić u podnožju planine Zlatar u blizini magistralnog put koji vodi u Crnu Goru. Često putujem po gradovima u Srbiji, kud god me posao odvede, orjentisan sam na manja mesta najčešće sa lepom prirodom, dobrim ljudima i manjkom bilo kakvog sadržaja. Pored mog posla, koji iako po svojoj prirodi kreativan i interesantan, ali koji je sa stanovišta nezavisnog posmatrača pravo mučenje (terenski život), često imam vremena da razmišljam o tome kako bi bilo da je Srbija drugačija, modernija, humanija i bogatija, nego što je sada.
Nova Varoš je lepa varošica. Oni koji prolaze magistralom pored nje, ne mogu da upoznaju njenu lepotu. Nisam ni ja za dva dana boravka, od kojih je jedan podrazumevao celodnevni boravak u HE Potpeć, a drugi poludnevni rad i potom obilazak planine Zlatar i ručak u jednoj kafani u gradi. Ta lepota Nove Varoši je oronula i može se naći u tragovima, obrisima. Kao stara dama, koja je nekada bila prava lepotica, ali su joj godine i težak život, napravile bore na licu. Za njeno dalje istraživanje potrebno je vreme koga nemam i besposlenost koja nije svojstvena mojim godinama, već je više za neki srednjoškolski raspust ili koju ima student posle julskog ispitnog roka. U večernjim satima, kada dođem u toplu sobu inače praznog hotela, mogu da razmišljam o tome kako bi ova varoš (Nova Varoš) mogla da izgleda.
Koje su prednosti ovog gradića u odnosu na ostala mesta? Ja nisam ekonomista, niti imam blage veze kako se uspostavlja ekonomski razvoj. Imam samo želju da Srbija jednog dana postane ekonomski jaka i da moja porodica i ja živimo normalno. Ono što kao laik mogu da vidim je da bi turizam mogao da se razvija, kao i proizvodnja hrane. Hrana koju sam jeo ovih dana je stvarno kvalitetna, poznati zlatarski sir, riba iz jezera Bistrica, neki specijaliteti sa roštilja itd. Što se tiče sira, osim nekih lokalnih entuzijasta, nema velikih proizvođača, nema velikih fabrika. Možda bi u samom gradu trebalo otvoriti veliku fabriku zlatarskog sira ili više, u kojoj bi posao vodili kvalitetni tehnolozi, koji bi formirali brend i radili na održavanju njegovog kvaliteta. Uz to naravno potrebna je i fabrika ostalih mlečnih proizvoda. Paprika u pavlaci je genijalna stvar.
U ovom kraju, za potrebe elektroprivrede napravljeno je nekoliko veštačkih jezera. U tim jezerima žive razne vrste riba. Mogla bi da nastane fabrika za preradu ribe. U vezi sa tim i sa razvojem turizma, mogu se napraviti i razni riblji restorani visoke kategorije. Trenutno ima nekih koji su dobrog kvaliteta, ali životare ili žive od putnika namernika, kamiondžija i lokalnih poslovnih ljudi koji tamo vode svoje biznis partnere. Restoran u kojem smo kolega i ja ručali, bio je potpuno prazan od trenutka kad smo mi došli pa sve do 14.45. Brzo se napunio posetiocima neke prezentacije i to baš u trenutku kad je konobar iznosio nama glavno jelo. Iako je u pitanju preporučen restoran, nisam očekivao neki poseban kvalitet usluge. Sama hrana je bila fenomenalna, ali u trenutku kad je počela prezentacija, restoran je bio pun i atmosfera nije bila dovoljno mirna za prijatan obrok. Konobar se nešto inatio prezenteru, pa kad sam mu predložio da promenimo sto kako bismo mi mirno ručali i kako ne bi ometali prezentaciju zveckanjem pribora, on je rekao "ma sedite tu i uživajte, ko ih šiša". Gde je tu stil?
Zamislio sam sebe kako sa porodicom dolazim na odmor u ovaj gradić. Noću je za spavanje milina. Nema buke, vazduh osvežavajući, topla soba, solidna osnova za zimski odmor. Smeštajni kapaciteti u gradu su minimalni, veliki hotel Jezero ne radi. Svedeno je na privatni smeštaj ili male hotele kojih nema mnogo. I ovi koji su tu uglavnom životare, hotel u kojem sam ja mislim da nije rentabilan. Ali mora postojati. Ispred hotela je lep parkić koji je sad pod snegom, a čitav grad bi mogao da bude jedan lep park. Velika nadmorska visina, četinari, simpatična planinska arhitektura daju osnovu za to. Lepo mesto za porodični odmor. Ovo je jedini grad u Srbiji koji u centru grada ima ski lift!!! Kažu da je ta žičara montirana 2009. godine i od kad je postavljena u gradu nije bilo snega. Čeka bolje dane. U blizini je Zlatar, planinski vazduh za decu idealan. Ako ćete da se vratite u slavnu prošlost svoje zemlje, ima nekoliko manastira u blizini. Tu je Mileševa (sa sve Filaretom), neki manje poznati manastiri koje vredi otkriti. U samom gradu postoje i crkva i džamija. Mislim da Srbi ne pokazuju dovoljno pažnje, štaviše imaju neki animozitet prema muslimanskoj tradiciji i kulturi, što je velika greška i zabluda. Ovaj grad i uopšte ovaj kraj, sa mešovitim stanovništvom i mešovitim kulturama može da pruži mnogo onima koji su spremni da ih istraže.
Ambijent koji je neverovatan sam po sebi nije dovoljan da se dođe ovde i provede godišnji odmor. Treba sadržaja. Treba restorana i hotela. Treba da radi žičara. Treba urediti grad da izgleda kao park. Napraviti neki način za istraživanje lokalne multikulture. Turizam ima veliki potencijal. Naravno zaboravio sam i najvažniji potencijalni sadržaj, a to su jezera. U ovom trenutku ne mogu ni da sagledam šta bi sve na jezeru moglo da se napravi, od plaže i "blejanja" u kafiću pored do ribolova, krstarenja i ko zna čega sve.
Ovaj kratak putopis, sa idejom kako bi sve to moglo da izgleda, više je spisak lepih želja, negošto je nekakva strategija razvoja. Kao stručnjak nisam kompetentan, kao potrošač jesam- Zbog toga bih voleo da ova moja priča dođe kao neka ideja onome ko je stvarno kompetentan i ko zna kako bi sve to moglo da se realizuje. Voleo bih da vrlo brzo objavim priču u kojoj će se ove moje fantazije o savršenom odmoru obistiniti.
Do tada...